“ Svatko može simpatizirati sa patnjama prijatelja ali simpatizirati sa prijateljevim uspjehom zahtjeva vrlo lijepu narav”. Oscar Wilde
Upoznala sam je nedugo nakon što sam odlučila biti sama sebi najbolja prijateljica. Odlučila sam birati društvo za svaki trenutak koji imam slobodan a vrlo često je izbor pao na knjigu – radije sam bila sa mudrošću na nijemim stranicama nego da sudjelujem u duhomornim razgovorima tipa meni je gore nego tebi ili zašto mrzim svoj život a istovremeno sam si instalirala candy crush na telefon. Počela sam se družiti sa sobom, raskrinkavajući svoja nekorisna uvjerenja i automatske misli koje moj program nosi kada izgubim svjesnost i upali se autopilot. I baš kada sam se navikla na svoje društvo, upoznala sam nju – raskošno lijepu djevojku/ženu koja se osjećala tako dobro u svojoj koži da sam poželjela biti blizu nje nadajući se da je njena vedrina zarazna.
I bila je. Postale smo prijateljice. Bez ikakve najave ili prethodnih obećanja, neki dan sam shvatila da se družimo već skoro dvije godine i to na dnevnoj bazi. Iako je pet godina mlađa od mene, znam reći da se majčinski brine za mene jer ona kao da nosi energiju moje mame koja se zvala isto kao i ona – od milja Mary.
Mary je osim zavidne profesionalne karijere i plus size model koji za veličine L I XL – kaže “lijepa i ekstra-lijepa”. I stvarno je ekstra lijepa iako je njezinoj vanjštini jedina ozbiljna konkurencija njezina unutarnja ljepota. Ona je kao sunce – njezina osobnost obasjava prostor u koji dođe i baš je volim upoznavati sa svojim prijateljima jer je svi odmah zavole.
Neki dan smo se našle na kavi i opet mi se požalila da ima probleme sa prednjim zubima – radom zubara koji joj ga je već treći put popravljao – svoje šeprtljavo djelo – uvjeravajući je usput da joj se čini da su zubi ukrivo, da nema razmak između jedinica govoreći joj da je jednostavno prezahtjevna i da traži iglu u stogu sijena. Nisam mogla vjerovati da se to dešava 2019. godine i to odrasloj ženi ali danas je sve moguće pa se nema smisla čuditi. Mary je bila nervozna jer je za dva dana imala modno snimanje i brinula se da neće moći biti opuštena i nasmijana – što je bio njezin trademark kao što je i moj meni. Uputila sam je kod svog “spasitelja” dr. Marka Vukića u Digital Smile Academy.
Pet sati kasnije, Mary je izašla sa novim osmjehom, prilagođenim njezinoj raskošnoj ljepoti i drugi dan odradila snimanje na zadovoljstvo brenda kojem je zaštitno lice i ponovno ih oduševila novim fotkama na kojima je besprijekorno sjajila kao i uvijek – i nitko nije primjetio da se bajno smiješi plastičnim provizorijima.
To znači dobar posao! Mary mi je poslije pričala kako joj je bilo u DSA uspoređujući to iskustvo sa iscjeljujućom terapijom.
– Sve muke su mi se isplatile. Koliko sam se puta pitala zašto mi se događa taj peh sa prijašnjim zubarom, a sada imam ljepši osmjeh nego ikada prije. Zamisli snimili su me sa svih strana i napravili digitalan dizajn mojih zubiju prije nego što su išta radili u ustima. Kada sam vidjela digitalni dizajn mog osmjeha, odlučila sam se da mi naprave osmjeh izpočetka iako i sama znaš koliko sam se namučila i koliko mi je zubno meso već bilo iziritrano. Ali ta atmosfera tamo, imaš pravo da tamo rade ljudi koji vole svoj posao. Bez puno razmšljanja pristala sam na njihovu ideju i samo pet ugodnih sati kasnije, dobila sam novi oblik zubiju prilagođen mojem cjelokupnom izgledu – i oduševljena sam. Koliko smo se šalili i smijali – kao da nisam bila kod zubara! Ovo super iskustvo mi je iscijelilo sve muke od prije!
Ubrzo sam saznala da je oduševljenje bilo obostrano – za uzvrat je Mary u DSA donijela dašak svoje sunčane osobnosti i svi su se dobro proveli s njom. Bila sam preponosna na nju i na doktore u DSA i presretna što sam ih “spojila”. Mary izgleda bajno i sa plastičnim provizorijima, a mogu misliti kako će izgledati sa završenim osmjehom. Gledajući nju, još jednom sam proživjela svoje iskustvo u DSA zahvaljujući kojem i ja imam ljepši osmjeh nego ikada prije.
Ok, znamo da energija dolazi iznutra, ali kada je fasada kuće u kojoj stanuje vaša duša lijepa – mislim da ne postoje vrata koja će vam ostati zatvorena.
– Anđa Marić
