Imate li strah od zubara?
Čovjek se rađa sa samo dva straha: sa strahom od padanja i strahom od glasnih zvukova. Ta dva straha su alarmi koje nam je dala priroda i oni su dio sustava za samoočuvanje. Normalan strah je dobar. Čujemo da prema nama ide auto i sklanjamo se u stranu da nas ne pregazi.
Sve druge strahove dobili smo od roditelja, rodbine, odgajateljica, učitelja i ostalih ljudi koji su oblikovali naše najranije godine.
Postoji dakle normalan strah, a abnormalan je najčešće uzrokovan time da ljudi puste maštu da divlja i tada uz pomoć nje zamišljaju i planiraju najgore scenarije i ishode događaja. Tada ih taj izmišljeni film iz njihove mašte prestravljuje i onesposobljava za daljnje funkcioniranje. Neki se ljudi boje da će se nešto stravično dogoditi njihovoj djeci i voljenima. Kada čitaju o nekoj epidemiji, rijetkoj bolesti ili nesreći, oni od tog trenutka žive u strahu da će se zaraziti, da će im djeca stradati na isti način a neki od njih zamišljaju kako bi bilo da bolest već imaju.
Jedan od abnormalnih strahova je i strah od zubara. Možda je netko imao neugodno iskustvo kod zubara u djetinjstvu i zbog toga sljedećih dvadeset godina niti ne pomišlja na odlazak zubaru, pa čak ni onda ako ga zub boli. Takvih je najviše. No, strah od zubara najčešće izvire iz straha od gubitka kontrole; pacijent leži ispružen na stolu ispred zubara koji se naginje iznad njega a on ima otvorena usta, u njima sisaljku, vate i ne može govoriti ni micati se. To opet ima korijen u strahu od bespomoćnosti.
Neki ljudi imaju stresnu reakciju čim uđu u ordinaciju kod zubara i osjete miris. Sjećate se zubarskih ambulanti u domovima zdravlja i postera na zidovima koji su prikazivali gangrene, upale i karijese, uglavnom sve ono što će vam se dogoditi ako ne idete redovno kod zubara? A možda ste imali zubara/icu koja vam je govorila: smiri se, to ništa ne boli i onda ste doživjeli bol. Tako se stvorilo nepovjerenje.
Wikipedia kaže da je strah od zubara čak 30% nasljedan, a da je strah od boli 34% nasljedan. Pronašla sam članak koji je govorio o najnovijem istraživanju koje je provelo sveučilište u Torontu. To je bilo prvo nacionalno istraživanje provedeno u Kanadi o strahu od zubara, a istraživači su zaključili da žene više prijavljuju svoj strah od zubara ali da je to zato što su žene spremnije govoriti o svojim emocijama i da strah kod muških pacijenata najčešće prolazi neprijavljen. Otkrili su i da kod zubara najčešće padaju u nesvijest mlađi zdravi muškarci.
Ja mislim da danas živimo u divno vrijeme tehnološkog napretka koji nam je omogućio nebrojene olakšice u svakodnevnom životu. Prije samo dvjestotinjak godina jedan karijes je bio opasan po život. Zubi su se jednostavno vadili, a ne liječili, a vadili bi vam ih brijači ili roditelji jer zubari nisu ni postojali, i to na živo. Danas vas i za najmanju stvar zubar pita da li možda želite anesteziju jer bi vam moglo biti neugodno.
Prije odlaska zubaru, najbolje je da s njim porazgovarate o svom strahu u čekaonici ili negdje drugdje, a ne na stolici. Dogovorite znak koji ćete mu dati ako vas boli. Ako ne podnosite zvuk bušilice, ponesite slušalice, odvratite svoju pažnju promatranjem stropa, svjetiljke ili slike na zidu. Duboko dišite. I svakako razmislite o izvoru svog straha. Uhvatite se na djelu kada vam vaš tok misli stvara paranoju i osvijestite to.
– Anđa Marić
