“Ljubaznost čini da se osjećate jednako dobro bilo da je pokazujete ili primate”.
– Frank A. Clark
Razmišljam o ljubaznosti, o kindness. Ne znam kako bih točno prevela Kindness – ljubaznost, dobrota, blagonaklonost ili dobronamjernost. Imamo više izraza za taj lijepi pojam ali mislim da svi točno znamo na što mislim. Mislim da je Kindness valuta budućnosti. Dobro zvuči, zar ne?
Joshua Herschel je rekao da se prije divio inteligentnim ljudima ali kako postaje stariji sve više se divi ljubaznim ljudima.
Mark Twain je rekao da je “ljubaznost jezik koji razumiju i gluhi a vide i slijepi”. Živimo u vremenu masovnog “buđenja” i ljudi postaju sve svjesniji da je važnije što netko ima u sebi nego na sebi, te da je puno važnije što nam izlazi iz usta nego to što ulazi u njih. Svi mi polako shvaćamo da nije tako važno što jedemo nego “što nas “ždere”?”
Naišla sam na predivnu izreku od Audrey Hepburn:
Za privlačne usne: govori ljubazno.
Za divne oči: gledaj ono najbolje u ljudima.
Za dobru liniju: podijeli hranu s gladnima.
Za lijepu kosu: dozvoli djeci da provlače prste kroz nju.
Za pravilno držanje:hodaj s uvjerenjem da nikada nisi sam.
Ta divna žena je instinktivno znala to što danas neuroznanost, epigenetika, psihoneuroimunologija i brojni drugi znanstveni smjerovi potvrđuju: ljubaznost je čin od kojeg višestruko profitiramo najprije mi a onda i svi drugi oko nas. Život je put osobnog razvoja duša i svijet zaista postaje sve bolje i bolje mjesto, slažete li se? (Ako ne, zamislite da imate zubobolju danas i prije samo stotinu godina.)
Ali svijet se popravlja počinjući od sebe jer onako ništa drugo nije u našoj moći. Smijemo se baviti jedino sami sa sobom jer ljudi oko nas, a i mi sami, zaslužujemo najbolju verziju samih sebe. Zamislite samo da su svi najbolja verzija samih sebe! Bio bi to raj na zemlji.
Ne možemo mijenjati svijet ali, teoretski, ako sam ja dobar susjed time inspiriram svog susjeda a da i on bude dobar susjed, i postepeno postanemo dobra zgrada, dobra ulica, dobar kvart… Misli globalno, djeluj lokalno.
Uvijek je od sebe. Ja, nekako logično, nisam znala biti istinski ljubazna sve dok nisam postala takva prema sebi. Zašto bih bila suosjećajna prema drugome ako sam okrutna prema sebi? Ako ja trpim svoj teror – mogu i svi drugi. Kako ćemo iskreno nekoga gledati u oči kada ne možemo iskreno pogledati sebi u oči u ogledalu? Ljubaznost je vještina. Možda je jedna od najvažnijih, ali je vještina. I isto kao što ni nakon jednog posjeta teretani ne očekujete da će se vidjeti željeni rezultati, tako nemojte odustati ni od ovog treninga ljubaznosti. Višestruko profitirate. Emocionalno = kemijski = fizički…
Ne znam odakle da počnem kada bih vam pokušala nabrojati sve dobrobiti tog “superfenomena ljubaznosti” i znam da ovo zvuči previše jednostavno i kao klišej za naše komplicirane mozgove koji obožavaju odgonetavanje i zavrzlame. Ali ovaj moj blog je takozvani Food For Thought i kad ste već nabasali na njega u bespućima interneta, želim s vama podijeliti lijepe zalogaje za vaš analitički um koji, ah, melje sto na sat. Znam. Melje i moj. Dajte mu igračku. Pokušajte biti ljubazni, budite ljubazni. Prvo prema sebi. Ma, ajde, budite znatiželjni i probate! Možete samo dobiti. Totalni Win – win situation – probala sam.
“Ljubaznost čini da se osjećate jednako dobro bilo da je pokazujete ili primate”.
Frank A. Clark
– Anđa Marić
